U SJEĆANJE NA RIŠARA

Rzao je riječi, urlao k’o konj,
Pariška magla, pariški vonj.
Nostalgija na radiju, pjesme se redaju
Bez sluha do kraja, ali nikako za predaju.

Tresao se prozor, skapavao je pas
I zrak je od glasa tražio spas.
Molekule odbijaju rezonirati
Kakofoniju kastriranog samuraja reproducirati.
U daljini sjećanja na Isusovce, Beduine, Vinkovce
Lome mi koncentraciju i živce.

Kardinal Richard je u smrti našao humor
Od smijeha hvata me ozbiljan umor
Greque zove, iako ona kuha
Frendičino salo se buni
Trbuh je pun, ali mozak još uvijek kruli,
Mota joj se, a ne puši.

Tri mala miša lome se od uzoraka kariranih isusovačkih odora
Lomi se i staklo od mojih glasovnih prodora
Bude se i Orci već iz Mordora.

K’o pijan stojim pokraj vuzetisija
I vrelim štapom tražim Vinkovce.